Piše: Dragana Malidžan Vinkić (Blog o socijalnom uključivanju)
Pre sedam godina, kada sam počela da radim u OŠ “Isidora Sekulić” Pančevo kao nastavnica srpskog jezika, susrela sam se sa učenicima koji su imali vidne teškoće u učenju. Nisu bili za individualizaciju, inkluzija nije postojala u obrazovnom sistemu, a ja, kao početnik, nisam imala dovoljno samopouzdanja da probam nešto sasvim drugačije.
No, nisam stvari smela da prepustim slučaju, morala sam te učenike da pripremim za upis u srednju školu.
Na fakultetu me nisu pripremili za ovakve izazove u profesiji, pa sam intuitivno počela da primenjujem različite metode kako bih nadoknadila sedam godina nerada sa tom decom. Ono što je intuitivno krenulo, kasnije se pretvorilo u primere dobre prakse.