U ratovima u bivšoj Jugoslaviji ubijeno je ili nestalo oko 5.000 dece. Oko 800 njih se i danas vode kao nestali. Bili su svedoci masakra, mučenja, seksualnog nasilja i prisilnog odvođenja svojih porodica. Oni su žrtve o kojima se retko govori.
Zijo Ribić je kao osmogodišnjak 1992. preživeo zločin u rodnom selu Skočići, kod Zvornika. Pripadnici jedinice „Simini četnici“ tog su dana ubili Zijinu porodicu, rođake i druge meštane i njihova tela bacili u jamu. Zijo je, iako teško ranjen, uspeo da pobegne iz jame u koju su bačena tela 27 ubijenih.
„Dosta godina nisam hteo o tome da pričam. I onda smo uz pomoć tužilaštva i kontakta sa gospođom Natašom Kandić odlučili to da uradimo. Nisam imao podršku svog naroda, slabo se pričalo o Romima. Najviše se pričalo o tri naroda, Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, a niko nije spomenuo Rome ili Jevreje ili neke druge narode. I hteo sam da kažem – hej, pa i mi smo ljudi.“
Izvor: http://www.slobodnaevropa.org/content/deca-posle-rata-borimo-se-za-budunost/25207096.html