Šteta bi bilo ne pročitati još jednom pridiku premijera Ivice Dačića da je Srbija „deo modernog sveta“ a ne rasistička država, izgovorenu usred azilantske drame prošle sedmice.
Otprilike u isto vreme dok su se oko Bogovađe i Obrenovca dizale vile i palile baklje, u Beogradu su predstavljena dva izveštaja koja se umesto pokvarenim građanima bave kvarljivom državom, ukazujući na rasizam ugrađen u sistem.
Da su Romi, klasa nedodirljivih, izloženi razornoj socijalnoj diskriminaciji, opšte je mesto koje povremeno dobije obrise zločina, ali se najčešće tretira kao sticaj okolnosti, posledica vremena i prilika. Konkretni, institucionalni mehanizmi proizvodnje građana drugog reda radije ostaju skriveni.