Muhamed Uković: Teško je biti Rom

Muhamed Uković: Teško je biti Rom

Što se  tiče aktuelnog stanja Roma i Egipćana u Crnoj Gori, ono je mnogo bolje, nego što  je to bilo prije četiri godine. Ako se hronološki vartimo unazad nekoliko godina, na prstima jedne ruke  smo mogli izbrojiti djecu koja su upisala srednju školu, o studentima nije bilo ni rijeći. Danas  je situacija po tom pitanju mnogo bolja. Broj djece koja  su uključena u redovno školsko obrazovanje je na zavidnom nivou i taj broj stalno raste. Jedan Rom i i dvije  romkinje  rade u organima državne uprave.

Vlada  je  u protekle četiri godine obezbjedila sredstva za izgradnju oko pedest  stambenih jedinica, u istom tom periodu Vlada je takođe obezbjedila sredstva za rješavanje problema Roma i Egipćana koji se suočavaju sa problemom nedostatka lične dokumentacije u ukupnom iznosu od preko 170.000€. Danas  s ponosom možemo kazati da je   počeo je  sa radom  prvi romski  nacionalni  radio, prvi romski časopis, formiran je Romski i  Kulturni Centar, romski web-portal. Iz svega navedenog, slobodno možemo konstatovati  da  nam je danas mnogo bolje, nego što nam je bilo juče, a  vjerujem da će nam sjutra biti bolje, nego što je  to danas. Dakle točak integracije romske i egipćanske zajednice se pokrenuo i to je ono što je za nas veoma bitno.

Naravno sve navedeno ne znači da je u Crnoj Gori  sve idealno, daleko od  toga. Problema ima mnogo, toliko da  ih je nemoguće u potpunosti rješavati jednom Strategijom, trebaće još mnogo vremena i truda  da  se svi postojeći problemi riješe. Informacije  koje ja imam, i dalje je značajan broj pripadnika romske i egipćanske zajednice koji nemaju lična dokumenta i oni su uglavnom locirani izvan  Podgorice.  Ovaj problem Podgorici je skoro u potpunosti riješen projektima koje je realizovao nacionalni savjet Roma i Egipćana. Problem upisa djece u matične knjige rođenih je  takođe  evidentan i to je nešto na čemu se ubuduće moramo fokusirati.

Problem autentičog prestavljanja Roma i Egipćana u crnogorskom parlamentu  je prioritet broj jedan, jer  se time stvaraju preduslovi da naše zajednice aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka. Nažalost to je jedan od ključnih razloga zašto nas nema u institucijama sistema. Ono što bih takođe posebno naglasio jeste to što nas trenutno nema u organima lokalne uprave, uglavnom zbog nedostatka političke volje, nepotizma i partitokratije na lokalnom nivou nemamo niti jednog zaposlenog Roma ili Egipćanina. Problem je takođe  što Romi  do danas nemaju nacionalnu romsku partiju, preko koje bi artikulisali svoje interese, ali vjerujem da ćemo ubrzo pristupiti rješenju ovog problema, na način, što ćemo uskoro formirati i registrovati romsku nacionalnu partiju u Crnoj Gori. Činjenica je  da   mi drugog izbora nemamo, jer je to jedini put koji vodi  djelotvornom učešću Roma i Egipćana u inistitucijama sistema i u procesu donošenja odluka.

Nije na odmet spomenuti da je nama u suštini već istekao mandat i čeka se odluka skupštine da to zvanično i potvrdi, ja se nadam da  će  se to ubrzo desiti. Što se tiče ostvarenih rezultata. Zadatak  savjeta je da identifikuje problem sa kojima se  suočavaju Romi i Egipćani i da istovremeno nadležnim institucijam predloži rješenje za uočene probleme. Mi nemamo zakonskih mogućnosti da direktno rješavamo probleme  sa kojima se suočavaju Romi i Egipćani u Crnoj Gori.

Međutim, ipak bih spomenuo neke pojedinosti vezano za rezultate savjeta. Sve što smo do  sada postigli , to je prije  svega rezultat naše upornosti i angažovanja našeg  savjeta, izdvojio bih sledeće: Rješavanje problema lične dokumentacije, izgradanja nekoliko desetina stambenih jedinica za pripadnike romske i egipćanske zajednice, otvaranje Romskog radija   i Romskog Kulturnog Centra, izdavanje romskog časopisa  Alav, pokrenut je prvi  RAE Portal,( www.rae-portal.com) koji se bavi aktuelnim dešavanjima Roma i Egipćana u Crnoj Gori…

Prepoznati smo i na međunarodnom nivou, sticajem okolnosti na Svjetskom Kongresu Roma  kao delegat  romske zajednice iz Crne Gore, predsjednik našeg savjeta Isen Gaši je  izabran za potpredsjednika Svjetske Organizacije Roma, što je za nas izuzetna čast, ali i obaveza, koje iz toga proističu.

Za  protekle četiri godine iz sopstvenih sredstava, koje dobijamo od Ministrastva Manjina, namjenjenjenih za finkcionisanje savjeta,  podjelili smo jednokratnu pomoća  za oko 200 porodica pripadnika romske i egipćanske zajednice u ukupnom iznosu od preko 20.000€. od  samog konstituisanja našeg  savjeta, otvorili smo kancelariju za besplatnu pravnu pomoć romskoj i egipćanskoj zajednici, i za tu namjenu periodično smo zapošljavali pravnika/cu. To bi bilo najkraće o ostvarenim rezultatima našeg  savjeta.

Ne možemo a  da ne spomenemo ugovor o readmisiji, potpisivanje ovog sporazuma o readmisiji   ili pojednostavljeno, organizovana, prisilna deportacija,  bila jedna od tačaka koje je Crna Gora  morala da potpiše kako bi dobila vizne olakšice za  šengen zonu  i da bi uopšte započela pregovore o pridruživanju   Evropskoj  Uniji. Dakle, naša država koja je na evropskom putu,  nije imala  drugogo izbora, jednostavno morala je potpisati ugovor o readmisiji.

Nažalost, još uvek ne postoji jasan podatak o tome koliko je ljudi već stiglo u Crnoj Gori, jer pored organizovanih deportacija, neki od njih sami odlučuju da prekinu “duldung” ( privremeni boravak) i da sami napuštaju zemlje EU u kojoj su decenijama boravili, kako bi izbjegli komplikacije poput imigracionih zatvora, u kojima mogu da budu i više meseci, prije nego što ih protjeraju u zemljama porekla.   Prema našim saznanjima broj RAE porodica koje su u protekle  6 godine deportovane iz zemlaja, kreće  se od 200 – 250 porodica  samo u Podgorici.

Očigledno je  da  se u nekim djelovima Evrope  aveti prošlosti bude,  teško je  biti Rom, to se veoma  jasno vidi i danas, kada  Evropa poziva na demokratizaciju društva i afirmaciju i poštovanje ljudskih prava, a  istovremeno ih  i sama krši, naročito kad  su Romi i Egipćani  u pitanju.  Nažalost Evropska zajednica se služi dvostrukim aršinima, sjedne strane sugeriše Crnoj Gori da je dužna da omogući integraciju raseljenih Roma i Egipćana sa Kosova, a sdruge strane, sama i ih vraća u zemlje porijekla, što je apsurd i to nema blage veze sa demokratijom.

Evidentno je  da u njihovoj politici ima određenih segmenata rasizma. Koliko god evropske institucije  promovišu  ljudske vrednosti i vladavinu prava, malo se toga promjenilo Netrpeljivost i etnička distanca prema Romima, dostiže vrhunac, koji se ne može tolerisati. Navešću samo nekoliko primjera.

U nekim državama Evrope  romska djeca su prinuđena  da  pohađaju nastavni program koji je namjenjen   djeci  sa posebnim potrebama. U pojedinim državama  EU Romima  se  sugeriše i nalaže  da  ne koriste  naziv Rom za identifikaciju svoje nacionalne pripadnosti, jer bože moj, sličan je nazivu države u kojoj žive.

Formiraju se  desničarske paravojne formacije i paradiraju getoiziranim romskim naseljima gdje žive Romi i time unose strah  i strepnju unutar romskih porodica i ono što je najgore država im ne obezbjeđuje zaštitu, nego su sami Romi prinuđeni da  se brane   organizuju, kako bi sačuvali živote  svoje djece.

Romi ni danas  nisu poželjne komšije, čak se u nekim zemljama Evropske Unije, organizuju protestna okupljanja koje imaju za cilj  da spreče izgradnju romskih  naselja u blizini neromskih kuća.  Sve se ovo dešava Romima u pojedinim zemljama Evropske Unije, o tome izvještavaju mnoge romske NVO, kao i  Svjetska Organizacija Roma, koja ima svoje ogranke u čitavoj Evropi, pa čak i šire.

Nažalost zbog ovakve  pogubne politike pojedinih evropskih institucija, , mnoge porodice ne mogu da funkcionišu. Mnogo je djece rođeno u zemljama Evropske Unije, i ta djeca jednostavno ne poznaju crnogorski jezik,  samim tim ta djeca  ne mogu da se integrišu u crnogorsko društvo. Praksa je pokazala da je uslov svih preduslova za integraciju, poznavanje službenog jezika koji je u zvaničnoj upotrebi. Ta djeca koja su rođena u zemljama EU, uglavnom govore  njemački jezik, veoma malo ili nimalo govore romski i albanski jezik.

U Narednom periodu ovaj problem će nam biti prioritet i ne samo nas, nego ćemo insistirati da ovaj problemom bave i institucije i ministarstva, koji su nosioci realizacije Strategije 2012-2016. Moramo im pomoći da barem djelimično savladaju crnogorski jezik koji je u službenoj upotrebi, kako bi mogli normalno da komuniciraju i izvan svojih porodica. Nažalost ova djeca ne mogu da  se uključe u redovno školsko obrazovanje, jer ne  govore jezik koji je u službenoj upotrebi. Stoga smatramo da je prioritetno pomoći ovoj djeci kako bi vremenom mogli  normalno da funkcionišu i da  se integrišu u crnogorsko društvo.

Lično smatram  da Evropa ozbiljno mora da preispita svoju politiku prema Romima na globalnom nivou. Romi kao narod imaju svoje dostojanstvoi svoj ponos i ne zaslužuju da  se bilo ko i bilo gdje nehumano ophode prema Romima. Tim prije što se  njihov egzodus u drugom svjetskom ratu nikada ne smije zaboraviti. Nećemo i ne želimo da vjerujemo da se  istorija ponavlja.  Žao mi je što se ovom problemu posvećuje malo pažnje, ali se nadam da će ovaj problem biti jedan od prioriteta nadležnih institucija, jer  Romi su državljani i građani Crne Gore, a  država je dužna u skladu sa  svojim mogućnostima, da brine o svojim građanima i da im ponudi barem minimum uslova za egzistenciju.

(NIAR)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*