S’ obzirom na činjenicu da su manjine potencijalno, a neretko i stvarno izložene raznim oblicima pritiska, netolerancije, ponekad i progona, odavno je sazrelo shvatanje da je pripadnicima takvih zajednica neophodno pružiti odgovarajuću zaštitu. Takva zaštita ne daje se da bi se ova lica i grupe stavili u povlašćen položaj, već naprotiv, da bi im se omogućilo da stvarno budu jednaki u pravima i mogućnostima sa ostalim stanovništvom. Naime, iako pripadnici manjina, odnosno manjine kao kolektiviteti po pravilu žele da opstanu sa svojim specifičnostima (jezikom, kulturom, verom i dr.), oni su čak i u društvu u kojem postoji zavidan stepen otvorenosti i tolerancije prema njima izloženi dejstvu objektivnih faktora koji ih dovode u nepovoljan i u izvesnom smislu drugorazredan položaj. Utoliko je gora situacija u onim sredinama koje se prema manjinama odnose sa manje ili vise izraženim podozrenjem, odbojnošću, pa čak i neprijateljstvom.
U najkraćim crtama, osnovni elementi problema zaštite manjina mogu se izložiti kroz osvetljavanje nekoliko pitanja, kao što su:
- Definisanje titulara manjinske zaštite,
- Preciziranje korpusa manjinskih prava,
- Utvrđivanje jasnih obaveza država,
- Utvrđivanje ograničenja manjinskih prava i preciziranje obaveza manjina,
- Izgradnja i efikasno funkcionisanje mehanizama zaštite
Bajram Haliti, glavni i odgovorni urednik