Tek nekoliko hiljada Roma u Nemačkoj preživelo je holokaust i nacističke koncentracione logore. Pokušavajući da ponovo izgrade život, nakon što su izgubili tako mnogo članova porodice i rođaka, i nakon što im je imovina uništena ili zaplenjena, suočavali su se s ogromnim teškoćama stoji u predgovoru Izveštaja Ljudska prava Roma i putujućih naroda u Evropi . Mnogima je bilo uništeno zdravlje. Iako su godinama pokušavali da za to dobiju naknadu, takvi zahtevi su im stalno odbijani. |
Za preživele u posthitlerovsko doba nije bilo pravde. Važno je da se napomene i to da se na
suđenju u Nirnbergu uopšte nije govorilo o ubijanju Roma. U javnom diskursu jedva da se uopšte priznavalo da je postojao genocid nad Romima.
Isto je bilo i u drugim delovima Evrope u kojima koju su, u istom periodu, fašistički režimi provodili zločine protiv Roma. Tako je u Italiji jednim cirkularnim nalogom iz 1926. Naređeno da se proteraju svi strani Romi, da se „zemlja očisti od svih ciganskih čergi koje, nepotrebno je I naglašavati, predstavljaju rizik za bezbednost i javno zdravlje, samom prirodom karakterističnog ciganskog načina života“.
Ovo naređenje jasno je reklo da je cilj da se „udari u samo srce ciganske organizacije“. U Italiji nakon toga slede diskriminacija i progon. Brojni Romi su zatvoreni u specijalne logore, a neki su poslani u Nemačku i Austriju, te kasnije ubijeni.
Fašistički režim „Železne garde“ u Rumuniji počeo je 1942. s deportacijama. Kao i brojni Jevreji, oko 30.000 Roma odvedeno je preko Dunava, gde su bili izloženi gladi, bolesti i umiranju. Dok nije došlo do promene politike, samo oko polovine ih je preživelo te dve godine izuzetne patnje.
Novinsko informativna agencija Roma |